Jedan od najvažnijih sustava na svakom vozilu koji utječe na cjelokupnu upotrebljivost vozila kao prijevoznog sredstva. Većina vozača smatra da ako vozilo koči i dalje, sve je uredu. Zapravo bi češće trebali pregledavati dijelove kočionog sistema i njihovu potrošenost kod mehaničara i servisera. Nakon svakih 10 000 km prijeđenih s vozilom.
Sistem kočenja dizajniran je tako da se kinetička energija vozila pretvara u toplinsku. Čini ga više dijelova, kao što su kočione pločice, kočioni diskovi, čeljusti i kočiona tekućina koja je potrebna za funkcioniranje cijelog sustava.
Pritiskom na papučicu za kočenje, aktiviraju se kočione pločice koje vrše pritisak na kočione diskove, nastaje sila trenja što uzrokuje usporavanje vozila.
Postoje različiti kočioni sistemi na vozilima, neka od njih imaju kočione diskove na sva četiri kotača, a pojedini bubanj kočnice straga i kočione diskove sprijeda.
Tu su i sustavi poput ABS (Anti-lock Braking System) i ESP (Electronic Stability Program).
U nastavku teksta možete saznati više o pojedinim dijelovima sustava kočenja na vozilima te koji se alati koriste za kočnice odnosno za popravke, montažu i demontažu.
ABS je kočioni sustav koji se nalazi u svim novijim modelima vozila. Njegova osnovna funkcija je sprječavanje blokiranja kotača tijekom kočenja. Takva funkcionalnost na vozilu znatno smanjuje zaustavni put, posebno na vlažnim i skliskim kolnicima.
S druge strane na kolnicima prekrivenim snijegom znatno produžuje zaustavni put, ali poboljšava kontrolu nad vozilom.
ABS se sastoji od elektroničkih komponenti kao što su senzori za mjerenje brzine kotača, hidraulični motor i malo računalo koje koordinira cijelim procesom.
ESP sustav određena je nadogradnja na ABS odnosno zaokružena integrirana cjelina. S pomoću elektroničkih komponenti, tj. senzora ESP prepoznaje situacije pri nagloj promjeni smjera i zanošenja vozila te ciljanim kočenjem pojedinih kotača pokušava stabilizirati vozilo.
Od senzora sadrži senzor za brzinu na svakom kotaču, senzor za položaj upravljača i senzor okretanja vozila oko svoje osi. Određena vozila imaju i senzor za prepoznavanje opasnosti od prevrtanja.
Kod nekih automobila, ESP se može potpuno ili djelomično isključiti s ciljem postizanja “sportskog osjećaja” vožnje.
Dobro je poznavati mehaniku i funkcioniranje sustava kočenja na vozilu. U automobilu se vozimo svakodnevno stoga je važno zbog vlastite sigurnosti osvjestiti da sustav kočenja ima svoj vijek trajanja.
Kako bi izbjegli probleme s neugodnim zvukovima za vrijeme kočenja, kao što su škripa kočnica ili “cviljenje”, potrebno je ispravno postaviti kočione pločice i čeljusti. Pločice kao dio kočnica u pravilu traju kraće od diskova.
Kočione čeljusti se nalazu u sklopu sustava kočionih diskova i mogu sadržavati različit broj klipova. Razlikujemo fiksne čeljusti koje imaju klipove s obje strane te plivajuće (plutajuće) čeljusti koje imaju klipove samo s jedne strane, ali se pomiču s jedne na drugu stranu i stišću pločice.
U pravilu na novijim automobilima kočione čeljusti su robust i mogu trajati do 160 000 km. Istrošene čeljusti se mogu popravljati ili ugraditi zamjenske.
Alat za kočione čeljusti ili kliješta
Kočioni klipovi s pomoću sile hidraulične kočione tekućine utječu na zaustavljanje vozila. Drugim riječima, vrše pritisak na kočione pločice kako bi stvorili silu trenja na kočione diskove i smanjili brzinu vozila.
Alat za vraćanje kočionih klipova
Kočioni diskovi se tijekom vremena mogu deformirati što se najbolje osjeti kao vibracija na upravljaču vozila. Predstavljaju najučinkovitiji način kočenja automobila, a noviji diskovi imaju “rupice” koje im omogućavaju hlađenje. Ako je kočioni disk istrošen to će se najbolje vidjeti na njegovoj debljini.
Razlikujemo dvodijelne, jednodijelne, hlađene - dvodijelne, rupičaste, rezane, keramičke, metalne i obojene.
Alat za demontažu kočionih diskova
Doboš je prethodnik disk kočnicama, ali i dalje se na cesti nalazi velik broj vozila koji ima bubanj kočnice na zadnjim kotačima. Princip rada je isti kao i kod kočionih diskova, međutim problem s hlađenjem što znatno utječe na krajnju silu kočenja.
TIjekom učestalog kočenja, bubanj kočnice se puno brže i lakše pregrijavaju od diskova. Kao posljedica može se javiti neravnomjerno raspoređena sila kočenja. U pravilu se vrlo rijetko mijenjaju novima, češće se vrše popravci. Uvijek je preporuka mijenjati u paru, odnosno ako se mijenja jedna strana kočionih dijelova kotača, bilo bi dobro mijenjati i drugu.
Alat za servisiranje bubanj kočnica
Nepravilan razmak između diskova i pločica može rezultirati predugačkim hodom cilindra što smanjuje silu kočenja. Kočioni cilindar se nalazi unutar kočione čeljusti i potrebno ga je redovito pregledavati kako bi se na vrijeme izvršio popravak ili zamjena.
Ručna kočnica jednakom silom vrši pritisak na sve kotače vozila, nije povezana hidraulikom već sajlama. Prijenos sile obično se događa na samo dva kotača i to stražnja. Kod bubanj kočnica, ručna i nožna kočnica mogu djelovati na iste kočione čeljusti. Kod disk kočnica mogu postojati i dodatna kočiona kliješta, mehaničkim djelovanjem kočione pločice stišću diskove uz pomoć kočionih poluga.
S vremena na vrijeme potrebno je zatezanje ili popuštanje ručne kočnice.
Tijekom vremena kočiona tekućina može izgubiti svoja svojstva, stoga se preporučuje zamjena kočione tekućina svake 2 godine. Za zamjenu kočione tekućine nisu potrebna velika financijska sredstva.
Za kraj, ono što možete učiniti kako bi produžili vijek trajanja kočionog sistema u vlastitom automobilu je da vozite umjerenim načinom vožnje i izbjegavate nepotrebna i iznenadna kočenja. Ako je moguće, kočite što više motorom.
Ulica kralja Zvonimira 59b, 40323 Prelog
